Kako postići da dete prihvati i ispuni kaznu

bez dodatnog stresiranja

U prethodnim tekstovima pričali smo o tome šta je smisao kazne i kakva ona NE sme biti kao io tome kakve karakteristike kazna TREBA da ima ne bi li bila delotovorna. 

Međutim, i pored toga što ste odredili primerenu i deltovornu kaznu za dečije ponašanje može se desiti da dete odbija da kaznu prihvati i primeni ili da to čini, ali uz dosta stresa, tenzije i svađe. U ovom tekstu pričaćemo o tome kako da pomognete detetu da kaznu prihvati i primeni.

Unapred upoznajte  dete sa svojim očekivanjima, pravilima ponašanja i kaznama za njihovo kršenje.

Bolje je da kazna ima preventivnu ulogu odvraćanja od lošeg ponašanja nego da sledi posle takvog ponašanja.

Zato treba na vreme da upoznate dete sa tim šta i kako  treba da radi u određenim situacijama, koja pravila treba da poštuje i šta sleduje ako to ne ispoštuje.

Kad god je moguće pripremite dete za eventualne teškoće ili rizike koji ga očekuju i ukažite mu kako bi bili najbolje da odreaguje („U parku će biti puno dece i moraćeš da čekaš u redu ispred tobogana. Ne smeš da se guraš i ideš preko reda. Ako ne budeš strpljiv, otići ćemo odmah kući.“)

Unapred pripremljna pravila i sankcije pomažu i roditelju da ne kažnjava ishitreno, bez jasnog pedagoškog cilja („jer mu je svega preko glave“) i nepromišljeno.

Uključite što više možete dete u donošenje pravila ponašanja, određivanje kazni za njihovo kršenje i vrednovanje sopstvenog ponašanja.

Kazne moraju da imaju element neprijatnog i frustrirajućeg da bi uopšte bile kazne. Zato ih deca obično doživljavaju kao „nefer“, „nepravične“, negoduju kad ih dobiju ili odbijaju da ih izvrše.

Da bi se kažne lakše prihvatale  i izvršavale poželjno je da deca budu uključena u  određivanje pravila koja će važiti  u nekoj određenoj aktivnosti kao i u određivanje kazni koje će slediti njihovo neispunjavanje.

Što su deca starija, to bi ovaj zahtev trebalo više poštovati. Tako se zapravo postiže da deca pravila ne doživljavaju kao nametnuta već kao nešto što su ona sama predložila pa time i lakše poštuju a ujedno i smanjuju verovatnoću potrebe za kažnjavanjem. („Pošto se stalno svađate oko toga ko će da uzme lap-top, moramo da pronađemo neko pravilo o redosledu njegovog korišćenja. Šta predlažete? Ako neko ne ispoštuje to pravilo, šta mislite da je fer kazna za njega?“)

Prenesite odgovornost za sopstveno ponašanje pa time i na dobijanje/izbegavanje kazne na dete što više možete.

Stavite do znanja detetu da je ono to koje bira kako će se u određenoj situaciji ponašati i da od njegovog izbora zavisi da li će imati prijatne ili neprijatne posledice.

Ako se buni ili plače zato što je kažnjeno ukažite mu da postoje i druge mogućnosti za ponašanje i da sledeći put pokuša da ih primeni.

Time ga iz pozicije nekoga ko pasivno trpi šta ga je snašlo stavljate u situaciju nekoga ko aktivno donosi odluke i snosi njihove efekte, te shodno tome može da menja ono što mu ne odgovara.

Sledeći put daću vam još par saveta o tome kako da delotvorno kaznite dete tako da ono prihvati kaznu, ispuni je i promeni svoje ponašanje.

Ukoliko imate neko pitanje za mene možete me kontaktirati, za više informacija kako možete saznati klikom na link ispod. 

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *